Istarske Novine Online

List je izlazio u Zagrebu od 22. VII. 1929. do 27. IX. 1940. godine. Počeo je izlaziti kao polumjesečnik, potom od 1931. izlazi tri puta mjesečno, a od 1932. do završetka izlaženja kao tjednik. Njegov osnivač i prvi urednik bio je književnik Ernest Radetić (Baderna, 1899.- Zagreb, 1980.), a vlasnik Konzorcij Istra iz Zagreba. U početku list nosi podnaslov "Glasilo Istrana u Jugoslaviji". Od 1931. "Istru" preuzima Savez jugoslavenskih emigranata iz Julijske krajine, dok je vlasnik lista ostao isti. Od 1932. list nosi podnaslov "glasilo Saveza jugoslavenskih emigranata iz Julijske krajine". Ta je organizacija okupljala oko 20.000 hrvatskih i slovenskih emigranata iz tzv. Julijske krajine, koja je obuhvaćala Istru i Slovensko primorje, Trst, Rijeku, Goricu, otoke Cres i Lošinj i dio Kranjske. To su bili dijelovi bivšeg austrijskog (cislajtanijskog) dijela Austro-Ugarske Monarhije koji su nakon Prvog svjetskog rata dodijeljeni Kraljevini Italiji kao nagrada za njezino priključivanje snagama Antante u tom ratu. Spomenuti Savez i list "Istra" dobivali su novčanu potporu od jugoslavenske vlade.

Od 1931. do 1936. godine glavni urednik lista bio je mladi istarski novinar Ive Mihovilović (Premantura, 1905. – Zagreb, 1988.), a od 1936. do 1939. Tone Peruško (Premantura, 1905. – Pula, 1967.).
Najveća naklada lista bila je 4.000 primjeraka. Većina pretplatnika i čitatelja "Istre" bili su hrvatski i slovenski emigranti iz Julijske krajine koji su živjeli u Jugoslaviji, a u malom broju i pripadnici hrvatskog i slovenskog naroda u Julijskoj krajini do kojih bi ove novine, koje su u Italiji bile zabranjene, uspjele biti raspačane.

Tekstovi u "Istri" objavljivani su na hrvatskom i slovenskom jeziku, i velikim dijelom nisu bili potpisani. List je izlazio na 8 stranica, a dvaput godišnje - za Božić i za Uskrs – izlazio je u povećanom obimu (do 30 stranica). Najveća naklada lista bila je 4.000 primjeraka.
List je imao informativnu i propagandnu svrhu (Ive Mihovilović navodi 1970. godine: "Trebalo je, prije svega, djelovati propagandno, mobilizatorski, u redovima emigranata iz Istre i ostale Julijske krajine."). Većina tekstova bile su vijesti i kritički komentari o stanju u Julijskoj krajini, posebno vijesti o nasilnoj talijanizaciji Hrvata i Slovenaca od strane talijanskog fašističkog režima. Pored toga, list donosi informacije o emigrantima iz Julijske krajine u Kraljevini Jugoslaviji, o drugim nacionalnim manjinama u Europi i o njihovom internacionalnom pokretu, kao i o kulturnom djelovanju Hrvata i Slovenaca u Julijskoj krajini i u emigraciji u Jugoslaviji. Objavljivane su i rasprave i eseji s područja povijesti, etnografije, prava manjina i dr., kao i biografije značajnih Hrvata i Slovenaca iz Julijske krajine.
Tijekom jedanaest godina izlaženja u listu nije objavljen nijedan kritički tekst o nacionalnom pitanju u Kraljevini Jugoslaviji i o odnosu režima prema tom problemu. Emigrantske organizacije u Jugoslaviji okupljene unutar spomenutog Saveza dogovorile su se da se neće miješati u pitanja unutarnjeg političkog života Jugoslavije. Izostanak tekstova o tim problemima u "Istri", pored redovitog izvještavanja o problemima nacionalnih manjina u Italiji i u drugim europskim zemljama u tom listu, pokazuje u kolikoj je mjeri uredništvo lista u pogledu jugoslavenskih unutarnje-političkih pitanja nije željelo doći u sukob s jugoslavenskom vladom u Beogradu koja je novčano pomagala izlaženje lista.

No, i pored takve autocenzure, list je – kao i druge tiskovine u Jugoslaviji – bio podvrgnut strogoj državnoj cenzuri, a pojedini brojevi bili su zabranjeni i zaplijenjeni. Razlog zabranama najčešće su bili kritički tekstovi o talijanskoj državnoj politici.
Sredinom 30-ih godina 20. stoljeća jugoslavenskoj vladi više nije odgovaralo izrazito kritičko pisanje lista o talijanskom fašizmu, jer je to bilo u suprotnosti s njezinim državno-političkim nastojanjima uspostavljanja prijateljskih odnosa s Italijom. Zbog toga je oportunističko vodstvo Saveza u lipnju 1939. smijenilo urednika Tonu Peruška koji je nastavljao antifašističku uređivačku politiku lista i na njegovo je mjesto ponovno postavilo Ernesta Radetića, koji je list uređivao do posljednjeg broja, izašlog 27. 9. 1940. Tada je jugoslavenska vlada zabranila svaku organiziranu djelatnost hrvatskih i slovenskih emigranata iz Julijske krajine, što je značilo i zabranu izlažanja njihovih listova.

Najbrojniji suradnici lista bili su mladi emigranti, studenti ili oni koji su netom završili studij, a prethodno su se školovali u internatu u Karlovcu i Zagrebu (koji je od istarske emigracije nazivan "Istarski internat").
Pored navedenih urednika, u "Istri" su, pored brojnih slovenskih autora, surađivali i brojni hrvatski intelektualci koji su emigrirali iz Istre: Viktor Car Emin, Dragovan Šepić, Mijo Mirković, braća Matko i Ante Rojnić, Drago Gervais, Zvane Črnja, Blaž Cukon (Zuccon) i drugi.

Literatura:
Dobrić, Bruno. Suradnja Matka Rojnića u zagrebačkom listu "Istra", u: Stručni skup Matko Rojnić: knjižničar i povjesničar - povodom 100. obljetnice rođenja (1908.-1981.), Medulin, 12. svibnja 2008. : zbornik radova / uredili Bruno Dobrić i Slavko Harni. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo : Nacionalna i sveučilišna knjižnica ; Pula : Gradska knjižnica i čitaonica, 2010. Str. 1-16.

Janjatović, Bosiljka. Istarska problematika u zagrebačkom listu "Istra", u: Talijanska uprava na hrvatskom prostoru i egzodus Hrvata (1918.-1943.) / ur. Marino Manin. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, Društvo "Egzodus istarskih Hrvata", 2001. Str. 723-756.

Mihovilović, Ive. List "Istra", glasilo Saveza jugoslavenskih emigranata iz Julijske krajine od 1929. do 1940. godine, u: Pazinski memorijal 1970 / glavni urednik Petar Strčić. Pazin: Čakavski sabor, 1971., Str. 107-127.
Šetić, Nevio; Marino Manin. "Istarski" internat u Karlovcu i Zagrebu (1919.-1941.), u: Talijanska uprava na hrvatskom prostoru i egzodus Hrvata (1918.-1943.) / ur. Marino Manin. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, Društvo "Egzodus istarskih Hrvata", 2001. Str. 489-530.

mr. sc. Bruno Dobrić